Suptilan način devojke da kaže da se smorila u vezi kao baba u praznom autobusu. Dosta joj je bleje po kraju, sokića sa trafike i bureka sa sirom. Gledala je neki lik-plače-sve-vreme-i-seče-vene-za-droljom film. Hoće i ona to. Da se oseća jedinstveno, da bude debeljuca u Etiopiji, hladno pivo u tvom frižideru. Želi da te od klošara sa klupe pretvori u princa na konju. Ili motoru. Važno da si konj. Poslušan. Hoće da bude kao ona devojka iz raspala-štreberka-koja-postaje-kraljica-jebene-mature filma. Želi da se jebe, a da joj ne uđe. Pokušava od slona da napravi muvu.
– Jao, znaš, volela bih onako, znaš… Mnogo ljudi, mrak, a ja sijam… Znaš na šta mislim?
– E taman mi stigla neka prepečenica. Šljiva. Deda Slavkova iz Japana. Svetliš ko svitac od nje.
– Daj bre… Uozbilji se. Budi malo inovativan…
– Znači razmislila si o onome, ti, Maja i ja?
– Ne mogu da verujem… Nikada se nećeš promeniti… Idem…
– E, a da mi daš Majin broj?
Preuzeto sa http://vukajlija.com