Neoprezno odati nekome unapred pripremljen, do tada savršen pakleni plan, a uglavnom se to dešava kao posledica nestrpljivosti ili čiste gluposti. Ili kombinacija oba. Kako god, plan je propo.
– Otkud vi ovde, zar niste rekli da ćete zapaliti s posla kroz onu rupu na ogradi iza magacina?
– Zapalili bi da Đole nije retard.
– Brate, zajebao sam se, jebiga. Slučajno.
– Nije slučajno. Ti si budala.
– Pa šta je bilo ljudi?
– Zamisli mentola. Došao portir do njega i rekao mu za sat vremena da je u grupi za alkotestiranje, a ovaj kreten mu odgovori da na žalost nije tu za sat vremena i pokaže rukom univerzalni znak za bežanje odnekud. I još plus pokaže taj znak u pravcu rupe na ogradi.
– Brate istrčao sam se.
– I šta se desilo?
– Portir skapirao, otišao malo posle tamo, našao rupu i pozvao ljude da je zakrpe. Nas dvojica naduvali nula osam, odbiće nam se dvaes posto od plate, a Đole će do kraja dana verovatno morati na ušivanje lobanje ako samo još jednu reč progovori.
Preuzeto sa https://vukajlija.com