Rodio se u Crnogorčevoj kući sin prvenac. Babe, tetke, strine, ujne – sve se to dalo u brigu oko malog, da mu ne bi štogod usfalilo. Prođe prva godina, dete zdravo, pravo, samo ne progovara. Druga godina, dete raste, stasa, ali ne progovara. Treće godine isto tako – nijedne reči još ne progovori. Za četvrti rođendan, zabrinuta familija stade većati i međusobno se sjetovati, pa jednoglasno presudi da se mali pošalje logopedu – nije se više imalo kud.
A kod doktora – čudo: mali Crnogorac svaku zadatu reč izgovori i pokaza da zna pričati bez ikakve muke.
Pita ga doktor:
●A što si ćutao kad si znao da pričaš?
●Eto, tako. Do sada nijesam imao primjedbi.
Pročitajte još na strani: http://www.vicevi-dana.com