Tehnološka nepravda

Stanje u kojem su svi ljudi oko tebe na većem tehnološkom nivou, iako su od njih informatički pismeniji bili srednjovjekovni lubeničari. Kada je riječ o tome ko ima najzajebaniji računar, telefon ili miš, uvijek su u pitanju poluretardirane protozoe sa viškom hromozoma. Jebeni Marfijev zakon, neobjašnjena hipoteza Steve Orlića nazovi kako ‘oćeš. Dok ja sjedim za hevlet-pakardovom mikrovalnom i skidam manastire od Fruške gore do Gazimestana, on igra soliter sa otvorenim fejsbukom i jutjub klipom u kojem internacionalni lopov Goran Bregović ispušta krikove slične crvenom klokanu za vrijeme parenja. Pored toga što su mu mama i tata kupili Cernov superračunar sa plazmom širine Albatrosovih krila, koji može pokrenut’ Krajsis na najvišoj rezoluciji, ne on je ipak dovoljno malouman da još uvijek gleda filmove na media plejr klasiku. Zaboga. To je ravno da dadneš Kristijanu Goluboviću džedaj mač. Koji će njemu to kurac, on ne zna sijalicu zavrnut’, njegov mozak je opran na ruke. U ovakvim situacijama ne vrijedi ona „Znanje je moć“, džaba nema zanata bez alata. Maler.

-E, buraz znaš li neku dobru igru? Dobio sam računar od ‘iljadu evra.

-Jooj, Far Kraj trojka, Maks Pejn trojka ima ih bruku.

-Ma ne, mislio sam nešto kao Fifa ili Winning Eleven. Znaš možda kako da to skinem?

-Imaš ti moj broj?

-Imam, imam.

-De izbriši ljeba ti, i goni u kurac međede jedan. Bolje da ti je otac na panj svršio.

Preuzeto sa http://vukajlija.com