Neko ko zna kombinaciju dugmića koja te vodi na drugu stranu raspoloženja, onda kada mrak krene da te jede.
– Što si zlovoljan?
– Ukrali su mi kola. Al’ nije u tome stvar. Ovo bi trebalo da bude zemlja gde možeš da ostaviš kola bez straha da će neko da ih obije, opljačka ili odnese. Kod nas su i lopovi lopurde, ako ništa ne mogu, izbuše ti gume, jer sram te bilo nema se šta ni ukrasti od tebe. Navikao sam ja na to sve, nije problem, i nisu neka kola, nisam lud da kupujem dobra kola, sve i da i imam neke pare. Ha! Eto. I da imam pare, ne bih smeo da ih trošim.
– ‘Oćeš jafu?
– Hvala.
– I šta ćeš sad? Napisala sam ti pesmu. Bila sam sama kući, sa Verom, ali nije htela da se druži sa mnom, pa sam pisala.
– Daj da čujem.
– Ne mogu, stidim se. Drugi put.
– Daj.
– Ne – e.
– A što, je l’ bezobrazna? Možeš da je cenzurišeš.
– Nja nja, nije. Jednostavno ne može. I šta ćeš sad?
– Sa čim?
– Pa sa kolima, ludo. I državom? I jesi odlučio da li bi voleo da imaš puno para ili ne?
– A to… Pokriće osiguranje. Daj mi još jednu jafu?
– Ne dam.
– Zašto?
– Potrebna mi je.
– Onda mi pročitaj pesmu.
– Koju pesmu?
– Onu koju si mi napisala.
– Ne može, već sam ti rekla. Evo jafa. Ne mogu više.
– Ti si sebična ponekad.
– I ti. I Vera. Ona je tako sebičan pas.
– Ona je pas.
– I ti si.
– Izrecituj mi pesmu.
– Ne znam je napamet.
– Idemo da je uzmemo.
– Ne možemo, Vera je zlovoljna.
– Oraspoložićmo je.
– Kako?
– Reci da si joj napisala pesmu.
– Aha, je l’ da? Kao tebi? Hoćeš još jednu jafu?
– Hoću.
– Jafu ili pesmu?
– Jafu.
– A pesmu?
– Uopšte i nema pesme, je l’ da?
– Nema.
– Nema veze.
Preuzeto sa http://vukajlija.com