Izbeljivač žutih minuta

Neko ko zna kombinaciju dugmića koja te vodi na drugu stranu raspoloženja, onda kada mrak krene da te jede.

– Što si zlovoljan?

– Ukrali su mi kola. Al’ nije u tome stvar. Ovo bi trebalo da bude zemlja gde možeš da ostaviš kola bez straha da će neko da ih obije, opljačka ili odnese. Kod nas su i lopovi lopurde, ako ništa ne mogu, izbuše ti gume, jer sram te bilo nema se šta ni ukrasti od tebe. Navikao sam ja na to sve, nije problem, i nisu neka kola, nisam lud da kupujem dobra kola, sve i da i imam neke pare. Ha! Eto. I da imam pare, ne bih smeo da ih trošim.

– ‘Oćeš jafu?

– Hvala.

– I šta ćeš sad? Napisala sam ti pesmu. Bila sam sama kući, sa Verom, ali nije htela da se druži sa mnom, pa sam pisala.

– Daj da čujem.

– Ne mogu, stidim se. Drugi put.

– Daj.

– Ne – e.

– A što, je l’ bezobrazna? Možeš da je cenzurišeš.

– Nja nja, nije. Jednostavno ne može. I šta ćeš sad?

– Sa čim?

– Pa sa kolima, ludo. I državom? I jesi odlučio da li bi voleo da imaš puno para ili ne?

– A to… Pokriće osiguranje. Daj mi još jednu jafu?

– Ne dam.

– Zašto?

– Potrebna mi je.

– Onda mi pročitaj pesmu.

– Koju pesmu?

– Onu koju si mi napisala.

– Ne može, već sam ti rekla. Evo jafa. Ne mogu više.

– Ti si sebična ponekad.

– I ti. I Vera. Ona je tako sebičan pas.

– Ona je pas.

– I ti si.

– Izrecituj mi pesmu.

– Ne znam je napamet.

– Idemo da je uzmemo.

– Ne možemo, Vera je zlovoljna.

– Oraspoložićmo je.

– Kako?

– Reci da si joj napisala pesmu.

– Aha, je l’ da? Kao tebi? Hoćeš još jednu jafu?

– Hoću.

– Jafu ili pesmu?

– Jafu.

– A pesmu?

– Uopšte i nema pesme, je l’ da?

– Nema.

– Nema veze.

Preuzeto sa http://vukajlija.com